Opće vijesti - Objavljeno 17.10.2018 -

Ljudi i tehnologija: 5 najvažnijih zaključaka s My Smart City konferencije

Ljudi i tehnologija: 5 najvažnijih zaključaka s My Smart City konferencije Autor slike: 0

Posljednji dan konferencije My Smart City u Zadru okupio je predavače, paneliste i publiku s različitih pozicija zadarskog, a i šireg od toga, IT spektra. U subotu 13.10. na jednom mjestu našli su se ljudi koji se bave prodajom naprednih digitalnih sustava distribucije, razvojem pametnih gradova, razvojem inovativnih rješenja u sklopu startup tvrtki, vođenjem poslovnih inkubatora i centara inovacije, razvojem novih akademskih programa u Zadru, vođenjem timova u najvećim svjetskim tvrtkama, ili pak proizvodnjom hardvera. Uz to, u Kazalištu lutaka bili su i studenti, srednjoškolci, njihovi profesori i osobe koje brinu o implementaciji novih projekata u gradu.

Ujedinjeni oko ideje da se u narednih par godina Zadar probudi i počne usvajati ispravne prakse kad je riječ o izgradnji i održavanju tehnološke zajednice i rezultata suradnje unutar iste, potrudili su se iznijeti svoja mišljenja i raspravom doći do novih misaonih putokaza.

Pričalo se o različitim temama, od toga koja su to uistinu pametna rješenja u gradovima diljem svijeta i koje su značajke takvih gradova, perspektive Zadra u tom smislu (kako projektno, tako i organizacijski), što znači Internet of Things kad je riječ o smart city konceptu, te kako jedna od najvrjednijih svjetskih tvrtki gradi i potiče inovaciju u svojim redovima.

Potencijal postoji, no treba ga pametno oblikovati

Kvalitetnih praksi, savjeta i zaključaka nije nedostajalo, no treba izdvojiti njih pet kojima se može podvući crta i formirati materijal za razmišljanje do sljedeće konferencije u 2019. godini.

1. Pametan grad znači pametne ljude, prije svega

I predavanja, a i panel-rasprave, gotovo konstantno je prožimala misao o ljudima kao onima koji ipak, uz vrhunske proizvode i tehnologiju, moraju biti organizirani, promišljeni i osviješteni prilikom osmišljavanja i implementacije novih sustava za bolji život.

S jedne strane, jako je bitno ne ograničiti se na generička rješenja koja se npr. primjenjuju u svim drugim gradovima, bez fokusa na širu sliku i dugoročne implikacije. Bitno je kod odluke o uvođenju prvo stati i razmisliti - ako nešto rješava jedan problem i ako je to naličje tog rješenja, kreira li možda neki novi problem, koji time postaje onaj stvaran? Ili pak, u potpunosti zanemaruje stvaran problem u startu, rješava onaj vidljiviji i lakši, i time zbog marketinško-tehnološke kratkovidnosti ulaganje biva “upucano” u potpuno krivom smjeru? O ovom problemu detekcije problema jako dobro pričao je Mladen Savin, voditelj prodaje tvrtke Trilix.

Ako se gleda druga strana - tržište, ljude koji hodaju gradom i konzumiraju infrastrukturna rješenja, upravo među njima krije se jedan od odgovora na pitanje o pravovaljanim ulaganjima. Bez da gradovi pitaju građane o problemima koje percipiraju, analiziraju kolika je relevantnost tih problema i koliko se podudara s onim ranije detektiranim od stručnih kadrova, osvijesti ih o mogućnostima koja postoje “na vidiku” te kasnije educiraju o korištenju, ne postoji niti održivosti pametnih sustava. Pametni gradovi moraju biti u službi ljudi, jednostavno rečeno.

2. Tehnologija mora osnaživati ljude i obrnuto

U fazi dolaska do novih ideja opet se istaknulo ljude, s naglaskom na domaće snage. Rješenja s održanog hackathona tako su prepoznata kao baza pomoću koje se, uz podršku institucija i stručnjaka iz realnog sektora, neki konkretni potezi mogu povući već kroz nadolazeću godinu.

Kao bitna, istaknuta je i prisutnost ne-tehničkih kadrova i holistički pristup u kojem će tehnologija i kroz nju obrazovani pojedinci (razvojni inženjeri, matematičari, inženjeri strojarstva itd.) biti osnaženi vještinama koje dolaze iz ostalih polja stručnosti: ekonomije, arhitekture, dizajna, psihologije itd.

Dakle, tehnologija i pojedinci usavršeni u njenom iskorištavanju i izgradnji, samo su dio sveobuhvatnog kolektiva koji će raditi na svim fazama dolaska do zadovoljnijeg društva i zdravijeg okoliša. Bez tehnologije do toga se ne može doći, no ne može se ni bez ljudi koji će osnažiti njenu primjenu.

3. Rješenja za pametni grad mogu biti dovoljno dobra da postanu izvozni proizvod

Aleksandar Janičić, projektni manager u crnogorskom inovacijsko-poduzetničkom centru Tehnopolis, istaknuo je kako su rezultati nekih od njihovih inicijativa za nove projekte i pametne gradove, bili toliko dobri da su kasnije ti proizvodi bili izvezeni na neka strana tržišta.

A slična priča postoji i tu, u našem susjedstvu. U Solinu Ivan Mrvoš i njegov tim u tvrtki Include, upravo su prije par dana na godišnjoj Deloitteovoj manifestaciji dodjele nagrada najboljim tech tvrtkama, osvojili onu naziva “Zvijezda u usponu”. Zašto? Između ostalog, jer su do danas uspjeli svoju pametnu klupu izvesti na 39 globalnih tržišta. Dok je sve počelo lokalno.

U dugoročnoj perspektivi, takvi scenariji mogući su i kod nas, u Zadru.

4. “Zadarska dica” nisu samo Modrić, Vrsaljko, Subašić i Livaković - ima ih diljem svijeta i spremni su pomoći svom gradu

Moram priznati da sam se poprilično ugodno iznenadio nekim novim poznanstvima kroz par dana My Smart City konferencije. Lijepo je bilo na jednom mjestu vidjeti neka već poznata lica, no isto tako i popričati s nekim novim osobama različitih profesionalnih usmjerenja, a koje vežu business, tehnologija, i očito, želja za napretkom, kao i napredak sam.

No, takvih ljudi je još puno više. Posebno je to na kraju svoje prezentacije istaknuo Marin Mamić, Zadranin koji sada živi i radi u Njemačkoj, inovirajući za Amazon Web Services.

Postoje primjeri pametnih ljudi koji su s nama išli u srednju ili osnovnu školu a svoj životni put formiraju po cijelom svijetu. U kontekstu tehnologije i pametnih rješenja, jedan (a možda velik) dio njih mogao bi na neki način pomoći svom gradu. Dok, s obzirom na njihova postignuća, neke od njih Zadar može i nagraditi.

5. Udruživanje i formaliziranje potrebno je za ozbiljnije pomake

Da bi suradnja s pojedincima imala smisla, potrebno ju je dalje formalizirati.

U Zadru trenutno djeluje nekoliko inicijativa kojima treba daljnja podrška. Zadar Developers Hub kao udruga te COIN i Code Hub kao prostori za okupljanje zajednice nastali u sklopu projekata Razvojne agencije ZADRA i Grada Zadra, napravili su korake ka okupljanju zadarskih snaga koje će dalje osmišljavati programe podrške đacima i studentima svih dobi, kao i tvrtkama u nastajanju.

Zaboraviti ne treba niti otvaranje novog stručnog studija Informacijskih tehnologija, koji je dobra osnova za daljnje stvaranje kadrova nove ekonomije u koju grad tek treba zakoračiti.

No, još uvijek nedostaje kontinuiteta, sistematizacije i konkretnih osmišljenih strategija. Prateći logiku iz prethodnih zaključnih točaka, očito je da kompetentni ljudi, kojih ima, trebaju sjesti zajedno i odlučiti da će odvojiti svoje vrijeme da bi znanjem i savjetima pomogli onima koji tek dolaze - mladim ljudima s idejama, ali i jedni drugima kroz nove suradnje i razmjenu iskustava.

Zadar mora biti ugodan grad za sve svoje stanovnike

Naravno, puno je još ideja i poteza koji zaslužuju svoj zaseban dokument, no poanta je da intrinzična motivacija za pomoć drugima, koje kod Zadrana ne nedostaje kad je u pitanju rodni grad, ovaj put treba biti usmjerena na polje inovacija i suradnje na polju tehnologije.

Najteži dio uvijek slijedi nakon što se donesu ovakvi zaključci. Vremena i novca često je premalo da bi se već sutra krenulo u realizaciju, no često su dovoljni jedan ili dva pojedinca da priču pokrenu.

My Smart City bio je odlična prilika da se stvore neka nova poznanstva i podjele ideje, a uz to koristan događaj čije ćemo prave efekte vidjeti vjerojatno već na sljedećem izdanju za godinu dana, ako motivirani pojedinci uzmu stvari u svoje ruke.

Parafrazirajući neke od izjava s konferencije, možemo zaključiti kako Zadar ne treba imati pretenzije ka načinu života u New Yorku, Beču ili Berlinu, već ka razvoju rješenje s obzirom na svoje potrebe, a koje će pomoći da uistinu, ali uistinu, postane primjer mediteranskog grada srednje veličine, ugodnog za život i u kojem zajednica ima svoju riječ, i svoje djelo.

Autor: Josip Zurak, Authland